U povodu 35. obljetnice osnivanja 133. brigade Zbora narodne garde Otočac, u Gackome pučkom otvorenom učilištu u Otočcu je 22. i 23. listopada održan Znanstveno-stručni skup Otočac, Brinje i Vrhovine u Domovinskom ratu (Gacko bojište). Skup je organizirao Ogranak Matice hrvatske u Otočcu, a suorganizatori su Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Hrvatski institut za povijest i Udruga posebne jedinice policije Sokolovi Sinac 1991. Pokrovitelji skupa su Ministarstvo branitelja RH, Grad Otočac, Ličko-senjska županija i Općina Plitvička Jezera.

Nakon intoniranja državne himne i minute šutnje za poginule branitelje, slijedili su kratki pozdravni govori predstavnika organizatora i suorganizatora skupa, nakon čega je predavanje održao dr. sc. Davor Marijan s Hrvatskog instituta za povijest pod nazivom Uloga Gackog bojišta u obrani Hrvatske. Predavač je na temelju dostupnih dokumenata, naglasivši da oni za sve ratne godine nisu ujednačeno dostupni za slaganje cjelovite slike, prikazao agresorske akcije i obrambene oslobodilačke poduhvate na navedenom bojištu od početka agresije do vojno-redarstvene akcije Oluja.

Slijedio je potom središnji dio s okruglim stolom pod nazivom Svjedočanstva o obrani Gacke, koji je moderirala ratna novinarka Ruža Orešković. Sudionici okruglog stola bili su Milan Jurković, prvi zapovjednik ZNG-a Otočac; Nikola Pemper, prvi zapovjednik Posebne jedinice policije PU Gospić; pukovnici Davor Peitel i Drago Bilović, ratni zapovjednici 133. brigade HV-a; dr. sc. Joso Brajković, ratni predsjednik Izvršnog vijeća i Kriznog štaba općine Otočac; brigadir Marinko Žuža i bojnik Denis Deković iz riječke 111. brigade; brigadir Davor Gregorović iz istarske 119. brigade HV-a te (uključenjem video-pozivom iz Litve) brigadir Ivica Sertić, ratni zapovjednik minobacačke postrojbe 3. bojne Brinje 133. brigade. Oni su iznijeli osobna dramatična iskustva te pojedinačne i zajedničke poduhvate koji su proizlazili iz službi koje su tada obnašali.

Program je nastavljen najprije izlaganjem dr. Jakše Raguža iz Hrvatskog instituta za povijest o Stradanjima hrvatskoga civilnog stanovništva na okupiranom području Općine Otočac 1991/1992. godine. Dr. Raguž se osvrnuo na raspoložive podatke o civilnim (hrvatskim) žrtvama rata na privremeno okupiranim područjima bivše Općine Otočac, a koji je zahvaćao oko 30 posto njezina teritorija. Premda je veliki broj Hrvata pobjegao od srbijanskih odmetnika i tako spasio živu glavu, dio uglavnom starijih stanovnike je ostao te bio na najsvirepije načine likvidiran. Predavač je posebno istaknuo dabarske žrtve, nastojeći pred publikom ne opisivati strahote koje su im učinjene, no naglasio je da su to možda najmonstruozniji zločini u Domovinskom ratu u Hrvatskoj uopće koje su dušmani počinili.

PANEL I - Počeci rata (1990.–1991.)

Gospodarsko-političke prilike u Gackoj prije početka i tijekom Domovinskog rata

Joso Brajković (Ogranak Matice hrvatske u Otočcu)

Političke odnose na području tadašnje općine Otočac i regije Gacke (danas Grad Otočac, Općina Vrhovine i Općina Brinje) obilježavale su napetosti između hrvatskog i srpskog stanovništva. Kao i u drugim dijelovima Hrvatske Srbi su dominirali na rukovodećim pozicijama u svim strukturama, od partije, vojske, policije, pravosuđa, uprave, gospodarstva, školstva. Hrvatsko stanovništvo je bilo marginalizirano, rukovodeći kadar malobrojan na pojedinih funkcijama, a i oni koji su bili na nekim funkcijama predstavljali su uglavnom Savezu komunista odane kadrove. Čak je i komunalna infrastruktura odnosno cestovna i telefonska mreža bila nerazvijenija u selima s većinskim hrvatskim stanovništvom. Ta sela nisu imala asfaltirane prometnice, niti telefone, u nekim selima elektro mreža nije bila kvalitetno riješena. Organiziranje i financiranje komunalnih i društvenih djelatnosti, kroz tzv. „samoupravno organiziranje“ i Samoupravne interesne zajednice pokazalo se neracionalnim i neefikasnim.

Gospodarstvo općine bilo je u velikim problemima kao uostalom i gospodarstvo cijele tadašnje države. Uz trocifrenu inflaciju godinama je opadala proizvodnja, slabo su se koristili proizvodni i uslužni kapaciteti, rasla je nezaposlenost, u svim poduzećima bilo je tehnološkog viška radnika. Otpuštanja su se izbjegavala iz političkih razloga i dirigiranog planiranja proizvodnje iz komiteta i centara moći. Postojeća regulativa gušila je inicijativu i motivaciju gospodarskih subjekata i otežavala rad općinske uprave. Raznim stimulativnim mjerama pomagalo se i neefikasna poduzeća, samo da bi se zadržao privid velike zaposlenosti i uspješnog gospodarstva. Niske su bile plaće, neredovite isplate, korupcija, učestali štrajkovi. Nakon višestranačkih izbora stanje se pogoršalo. Pod utjecajem tajnih službi tadašnje države i vojske pobunio se dio srpskog stanovništva u Hrvatskoj, pa tako i na području tadašnje općine Otočac. Organiziraju se veliki skupovi na Petrovoj Gori, u Karlovcu, Trpinji, Ljubljani, na kojima sudjeluje velik broj srpskih aktivista iz Otočca koji dovode mitingaše i na gacko područje. U kolovozu 1990. Srbi provode tzv. referendum o izdvajanju šesnaest mjesnih zajednica iz općine Otočac i jedne iz općine Senj te njihovo pripajanje općini Titova Korenica. Ovakvo stanje rezultiralo je otvaranjem stečajnih postupaka u drvnoj i tekstilnoj industriji, a nakon terorističkih akcija i srbijansko-crnogorske agresije i u drugim poduzećima tadašnje općine Otočac, što je dovelo i do socijalne nestabilnosti na području Gacke.

Ključne riječi: regija Gacka, Općina Otočac, referendum, srbijansko-crnogorska agresija

Nastanak i razvoj srpskog separatizma na području Gacke (1990-1991)

Ivan Laškarin (Sveučilište Friedrich Schiller Jena, Ogranak Matice hrvatske u Otočcu)

Raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije početkom 1990-ih doveo je do dubokih političkih i sigurnosnih promjena na području Hrvatske. U tom procesu lokalne samouprave postale su važan instrument teritorijalne kontrole i političke mobilizacije srpskog separatističkog pokreta. Prvi organizirani oblici pobune razvijali su se kroz općinske strukture u sredinama s većinskim srpskim stanovništvom, koje su potom povezivane u zajednice općina kao institucionalni temelji buduće paradržavne tvorevine Krajine. Međutim, u općinama bez većinskog udjela srpskog stanovništva, poput Otočca, Ogulina, Slunja, Gospića, Vukovara ili Zadra, separatističke snage nisu uspjele ostvariti političku dominaciju na razini općinskih tijela. Zbog toga se proces pobune spustio na razinu pojedinih naselja, gdje su poduzimani pokušaji izdvajanja iz postojećih općina i njihova pripajanja većinski srpskim općinama ili stvaranja novih teritorijalnih jedinica. Rad analizira nastanak i razvoj srpskog separatizma na području općine Otočac. Cilj rada je objasniti političke, društvene i sigurnosne okolnosti koje su dovele do procesa odcjepljivanja pojedinih naselja, načine njegova provođenja te posljedice koje je imao za lokalno stanovništvo i širu društvenu, političku i gospodarsku situaciju. Istraživanje se temelji na kombinaciji analize arhivskog gradiva, tiskanih medija, te sekundarnih izvora, kako s hrvatske tako i sa srpske strane. Na taj način rad nastoji pridonijeti boljem razumijevanju lokalne dinamike raspada jugoslavenske države i početaka rata na području Otočca i Gacke.

Ključne riječi: Otočac, Gacka, Domovinski rat, srpski separatizam, Krajina, lokalna samouprava

Djelovanje JNA na području općine Otočac 1990.–1991.

Ana Holjevac Tuković (Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata)

Rad analizira djelovanje Jugoslavenske narodne armije (JNA) na području općine Otočac 1990.–1991. u kontekstu političke krize u SFRJ i izbijanja srpske pobune u Lici, uz aktivnu potporu JNA. Područje Like nalazilo se u zoni odgovornosti više korpusa JNA (9., 10. i 13.), unutar sustava 5. vojne oblasti sa sjedištem u Zagrebu, pri čemu se kroz reorganizaciju zapovjednog sustava, uspostavu izmještenih zapovjednih mjesta i formiranje Operativne grupe 3 (OG-3) nastojalo osigurati jedinstveno operativno djelovanje na prostoru Like. U tom kontekstu Otočac i šira Gacka dolina dobivaju izrazitu stratešku važnost zbog kontrole ključnih prometnih pravaca koji povezuju kontinentalnu Hrvatsku s primorjem (pravci Ogulin – Otočac – Gospić – Karlobag te Otočac – Senj). Djelovanje JNA usmjerava se na ovladavanje tim komunikacijama s ciljem presijecanja teritorijalne povezanosti i uspostave kontinuiranog prostora pod nadzorom pobunjenih srpskih snaga. Poseban naglasak stavlja se na ulogu JNA u naoružavanju, organiziranju i operativnom usmjeravanju pobunjenih srpskih snaga. To uključuje distribuciju naoružanja iz vojnih skladišta na području Otočca, Gospića i šire Like, kao i koordinaciju s lokalnim strukturama Teritorijalne obrane te sudjelovanje u planiranju i provedbi borbenih djelovanja. Analiza pokazuje da JNA nije djelovala kaoneutralan čimbenik, već kao ključni nositelj logističke, zapovjedne i operativne potpore pobuni. 

PANEL II - Gacko bojište 1991.–1995.

Oružana sila pobunjenih Srba na području Općine Otočac 1990. - 1995.

Darjan Godić (Hrvatski institut za povijest) – UKLJUČENJE VIDEO-POZIVOM

Nakon početka srpske pobune u ljeto 1990., prvi oružani sastav pobunjenih Srba postala je milicija. U ljeto 1991. nastale su oružane snage pobunjenih Srba koje su činile milicija i Teritorijalna obrana (TO). Radi lakšeg zapovijedanja snagama TO-a, u kolovozu 1991. osnovane su operativne zone. Prostor Like i sjeverne Dalmacije ušao je u sastav 1. dalmatinsko-ličke operativne zone. Snage TO-a nisu bile borbeno učinkovite te su u rujnu 1991. podređene Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA). Početkom listopada 1991. došlo je do preustroja operativnih zona. U Lici je stvorena 2. operativna zona sa sjedištem u Korenici. Na širem području Vrhovina od snaga TO-a, dobrovoljaca i JNA ustrojena je 2. lička brigada, koja je ušla u sastav 6. ličke divizije. U studenome 1991. osnovana je Operativna grupa 3, kojoj su podređene 6. lička divizija i sve snage na području južnog Korduna i Like. Početkom siječnja 1992. snage JNA u Lici su reorganizirane. Operativna grupa 3 je ugašena, a osnovana je Operativna grupa 6. Krajem veljače 1992. pokrenuta je reorganizacija oružanih snaga pobunjenih Srba. Operativne zone su ukinute, a ustrojeni su zonski štabovi TO-a. Zonski štab TO-a Lika imao je sjedište u Korenici i sastojao se od tri brigade te dva odreda. U Vrhovinama se nalazilo sjedište 73. odreda, koji je ustrojen od 2. ličke brigade. U sklopu reorganizacije osnovane su i Posebne jedinice milicije (PJM). U Lici je ustrojena 79. brigada PJM-a sa sjedištem u Korenici. Brigadu su činile snage organizirane prema teritorijalnom načelu. U Vrhovinama se nalazilo sjedište pješačkog bataljuna. Tijekom 1992. pokazalo se da je ustroj oružanih snaga pobunjenih Srba neučinkovit, pa je pokrenuta nova reorganizacija. Sredinom listopada 1992. TO je preimenovana u Srpsku vojsku Krajine (SVK). Krajem studenoga 1992. zonski štabovi TO-a preustrojeni su u korpuse. Zonski štab TO-a Lika postao je Lički korpus SVK-a. Korpus se sastojao od pet brigada i dva bataljuna. Od ljudstva pješačkog bataljuna PJM-a i 73. odreda TO-a ustrojena je 50. pješačka brigada sa sjedištem u Vrhovinama. Od kraja 1992. do konačnog sloma SVK-a u ljeto 1995. brigada nije imala većih organizacijskih promjena, ali je imala znatnih poteškoća u funkcioniranju. 

Ključne riječi: Otočac; pobunjeni Srbi; milicija; Jugoslavenska narodna armija; Srpska vojska Krajine; Vrhovine.

Boj za selo Ramljani (prosinac 1991.)

Domagoj Štefančić (Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata)

Naselja Ramljani i Čanak bila su 1991. hrvatska uporišta na krajnjem jugoistočnom dijelu Gacke doline, u blizini važne komunikacije između Korenice, Perušića i Gospića, čija je povijest postala neodvojivo povezana u boju koji se odvio sredinom prosinca 1991. godine. Na vrhuncu srpske agresije protiv Republike Hrvatske ova su se naselja u kasnu jesen 1991. našla na udaru jakih snaga lokalne Teritorijalne obrane pobunjenih Srba i postrojbi Jugoslavenske narodne armije koje su djelovale u sjevernoj Lici do početka studenog 1991. pod vodstvom izmještenog zapovjednog mjesta 13. riječkog korpusa, a potom zapovjedništva 3. operativne grupe 5. vojne oblasti Jugoslavenske narodne armije. Nakon prvog jačeg napada sredinom studenog 1991. srpske su snage 10. prosinca 1991. ponovno izvele, nakon duže pripreme i izviđanja, napad u kojem su osvojile Čanak i krenule prema Ramljanima, s ciljem presijecanja prometnog pravca Otočac – Gospić i stavljanja tog dijela Gacke doline pod svoj nadzor. Hrvatska obrana odgovorila je na ovaj potez agresora slanjem više postrojbi, čiju su okosnicu činili dijelovi 133. brigade HV-a Otočac i „A“ bataljuna 111. brigade HV-a Rijeka. Hrvatske postrojbe odbile su u borbama vođenim od 11. do 14. prosinca srpski napad prema Ramljanima, oslobodile u protunapadu Čanak te na koncu svog djelovanja izbile u njegovo zaleđe, na šire područje Kozjana. Učinak hrvatskih postrojbi i naneseni gubici neprijateljskoj strani potvrdili su sve veću napadnu sposobnost hrvatskih branitelja u zahtjevnim terenskim i klimatskim uvjetima, kao i uspješnu sinergiju ličkih postrojbi Hrvatske vojske i onih pristiglih iz Hrvatskog primorja. U boju za Ramljane bila su trajno zaustavljena veća napadna djelovanja srpskih snaga na ovom dijelu ličke bojišnice i stvoreni preduvjeti za buduće oslobodilačke vojne operacije.

Djelovanje međunarodnih misija EZ-a i UNPROFOR-a na Gackom bojištu tijekom

Domovinskog rata – između međunarodnog mandata i lokalne stvarnosti

Doris Dasović (Hrvatsko vojno učilište “dr. Franjo Tuđman”)

Rad analizira djelovanje međunarodnih promatračkih i mirovnih misija Europske zajednice i UNPROFOR-a na području Gackog bojišta tijekom Domovinskog rata, s naglaskom na odnos između međunarodnog mandata i lokalne ratne stvarnosti. U središtu istraživanja nalazi se prostor Gacke doline i Otočca, strateški važnog područja izloženog intenzivnim napadima, granatiranju i stalnoj sigurnosnoj nestabilnosti. Rad razmatra dolazak i ulogu Promatračke misije Europske zajednice, uspostavu UNPA zona, djelovanje UNPROFOR-a u Sektoru Jug te ograničenja provedbe mirovnog plana na terenu. Posebna pozornost posvećena je suradnji međunarodnih snaga s hrvatskim vojnim i civilnim strukturama, humanitarnim aktivnostima, razmjenama zarobljenika i ulozi prevoditelja kao ključnih komunikacijskih posrednika. Istraživanje se temelji na arhivskim dokumentima 133. brigade Hrvatske vojske, stručnoj literaturi, radijskim transkriptima i usmenim svjedočanstvima sudionika. Zaključuje se da su međunarodne misije, unatoč ograničenom mandatu i operativnim poteškoćama, imale važnu stabilizacijsku ulogu, ali nisu mogle u potpunosti odgovoriti na složenost lokalnih ratnih okolnosti.

Osvrt na pojedine izvore o djelovanju JNA i srpskih snaga na području Like od 1992. do kolovoza 1995.

Ante Nazor (Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata)

Rad će na temelju pojedinih izvora srpske provenijencije prikazati djelovanje JNA i srpskih snaga na području Like u razdobljima nakon 1991. te stanje u postrojbama Srpske vojske Krajine na okupiranom području Like. S obzirom na dostupnost izvora, ali i na ograničenost veličine sadržaja članka, to neće biti cjeloviti kronološki prikaz, nego osvrt na pojedine događaje ili na stanje u srpskim postrojbama na području Like u pojedinom razdoblju tijekom srpske okupacije toga područja. Za očekivati je da će sadržaj izvora pokazati okolnosti u kojima su djelovale srpske snage u pojedinim razdobljima od 1992. do poraza u hrvatskoj oslobodilačkoj operaciji „Oluja“ u kolovozu 1995., odnosno da će pokazati s kojim problemima su srpske snage bile suočene u navedenom razdoblju.

PANEL III - Ljudske i materijalne žrtve

Stradanje hrvatskog civilnog stanovništva na okupiranom području Općine Otočac 1991./1992. godine

Jakša Raguž (Hrvatski institut za povijest)

Tijekom srpske pobune, te agresije koja slijedila, 1991. godine je okupirana polovina prostora tadašnje Općine Otočac. Na tom prostoru je obitavalo oko 900 Hrvata koje hrvatske vlasti nisu mogle zaštititi. Stoga su od ljeta 1991. bili izloženi raznim oblicima nasilja, a od kraja rujna 1991. počinju masovna ubijanja hrvatskog civilnog stanovništva. Prema do sada dostupnim podacima na okupiranom području Općine Otočac ubijeno je preko trideset hrvatskih civila. Točan broj žrtava te okolnosti stradanja biti će utvrđen nakon arhivskih istraživanja. Glavnina ubojstava prostorno je vezana za tri lokacije: a) Brlog – Brloška Dubrava – Drenov Klanac, b) Vrhovine/Čorci, c) Dabara – Glibodol. Počinitelji su uglavno bili pripadnici milicije i Teritorijalne obrane SAO Krajine. Zahvaljujući hrvatskim oružanim postrojbama broj žrtava nije bio veći. Naime, one su uspjele osloboditi jugozapadni dio Općine (šire područje Brloga) te organizirano evakirati veliki broj civila s područja Dabra. Osim činjeničnih podataka, izlaganje/znanstveni rad će sadržavati i svjedočanstva, kako bi se živom riječi eksplicitnije prikazalo stradanje hrvatskog civilnog stanovništva. Ključne riječi: Domovinski rat, civilne žrtve, ratni zločini, Otočac, Brinje, Vrhovine, Gacka 

Uloga Katoličke crkve i stradanje sakralnih objekata na području Ličko-senjske županije tijekom Domovinskog rata

Julija Barunčić Pletikosić (Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata)

Područje Like, odnošnjo današnje Ličko-senjske županije tijekom Domovinskog rata, kao jedno od područja na kojima je i započela oružana pobuna dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj i čiji su dijelovi kasnije bili pod srpskom okupacijom, pretrpjelo je, uz brojne ljudske žrtve, i teška materijalna stradanja i progone svoga stanovništva, a neprijateljske snage (pripadnici Jugoslavenske narodne armije i srpski pobunjenici) često su posebno snažno razarale kulturne spomenike i sakralne građevine, posebno Katoličke crkve. Ovaj rad donosi pregled tih stradanja za područje čitave Ličko- senjske županije s podacima o vremenu, načinu i razmjerima stradanja i oštećenja pojedinih sakralnih objekata.

Izravni demografski gubitci (ratni mortalitet) Ličko-senjske županije u Domovinskom ratu s posebnim osvrtom na područje Gacke

Dražen Živić, Slaven Ružić i Sandra Cvikić (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar)

Izravni demografski gubitci ili ratni mortalitet jedan su od najznačajnijih posljedica srbijanske oružane agresije na Republiku Hrvatsku bez čijeg poznavanja ne možemo utvrditi puni opseg ne samo demografskih nego i društvenih posljedica Domovinskoga rata, kako na nacionalnoj tako i na područnim, odnosno lokalnim razinama. Utvrđivanje bilance ratnoga mortaliteta nije samo statistička činjenica nego ona ima i dublje empatijsko značenje s obzirom da se iza svakog broja stradalih nalaze konkretne osobe, njihove obitelji, konteksti stradanja, počinitelji zločina i slično. Stoga je znanstveno relevantno te društveno i dalje aktualno neprestano istraživati demografske posljedice rata u domeni ljudskih stradanja. U radu će se na temelju Računalne baze Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata prikazati broj i strukture smrtno stradalih i nestalih osoba u Ličko-senjskoj županiji, s posebnim osvrtom na područje Gacke (Grad Otočac te općine Brinje i Vrhovine), prema kriteriju prijeratnog (1991.) prebivališta stradale osobe. Cilj istraživanja je pridonijeti utvrđivanju bilance ukupnih demografskih gubitaka Ličko-senjske županije u Domovinskom ratu. Veličina ratnoga mortaliteta analiziranog prostora stavit će se u kontekst aktualnih depopulacijskih procesa. Na taj način će se vrednovati stupanj demografske transformacije lokalnih zajednica u Republici Hrvatskoj na primjeru Ličko-senjske županije.

Ključne riječi: Domovinski rat, ratni mortalitet, Ličko-senjska županija, Otočac, Brinje, Vrhovine, Gacka

POZVANO PREDAVANJE

Uloga Gackog bojišta u obrani Hrvatske (pozvano predavanje)

Davor Marijan (Hrvatski institut za povijest)

Cilj predavanja je dati osvrt na politički i vojni značaj područja Otočca, Brinja i Vrhovina tijekom Domovinskog rata, težišno na 1991. i 1995. godini. Gacko bojište, odnosno općina Otočac po administrativnoj podjeli Republike Hrvatske iz 1991. bila je sastavni dio ličkog bojišta. Bojište je imalo strategijski značaj u hrvatskoj obrani zbog srpskih planova prema Karlobagu, jednoj od mitski točki zamišljene velike Srbije. Tijek zbivanja pokazuje da je i Otočcu bila namijenjena slična sudbina. Zbog toga se položaj općine ne može razmatrati izvan ličkog bojišta i cjeline hrvatskog ratišta. Presijecanje Hrvatske na ličkom bojištu nije se moglo sanirati zbog blizine mora na kojem je dominirala posrbljena Jugoslavenska ratna mornarica. 

Obranu općine Otočac 1991. vodile su u početnoj fazi domicilne hrvatske snage organizirane u policiji i 133. brigadi HV, a kasnije i 111. brigadi HV iz Rijeke. Tijek borbi 1991. okončan je stabilnom crtom obrane prema pobunjenim Vrhovinama i porazom planova da se područje uključi u sastav srpske pobunjeničke države. Do operacije Oluja bojište je bilo stabilno, a u samoj oslobodilačkoj operaciji s njega su krenuli operacijski smjerovi na kojima su u početnoj fazi angažirane dvije domobranske pukovnije i jedna gardijska brigada.

Na kraju skupa, kao opći zaključak nekoliko je govornika istaknulo golemu važnost takvih skupova, jer se na njima, uz znanstvene prikaze, čuje iskustvo i riječ živućih sudionika ratnih zbivanja, čime se kompletira i zaokružuje istina o svim događajima.

Na samom kraju skupa dopredsjednik OMH u Otočcu Kranjčević i predsjednik Kaćunko zahvalili su svim predavačima i aktivnim sudionicima toga Znanstveno-stručnoga skupa, posebno dr. Željku Holjevcu i Ivanu Laškarinu, koji je podnio najveći organizacijski teret toga značajnoga kulturnog događaja za grad Otočac i za regiju Gacku, kojim je 35 godina nakon početka rata prvi put znanstveno vrjednovana uloga Gackoga bojišta u Hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu.