U Sincu, 15.srpnja bilo nadasve svečano, dostojanstveno, primjereno događanju, naime otkriven je spomenik palim Sinčeranima u Domovinskom ratu, njima petorici. Okupilo se dosta svijeta, Sinčarana, obitelji poginulih, branitelja ne samo iz Gacke, nego i iz Senja, Splita, Gospića, da ne preskočimo nekoga. Naravno i političara, ovom događaju je nazočio ministar Tomo Medved, saborska zastupnica Zdravka Bušić, župan Ersnest Petry, gradonačelnik Goran Bukovac i niz drugih, uvijek je to politički događaj.

Svečanost je u 11 sati započela misom u crkvi sv. Ilije Proroka, predvodio ju je udbinski župnik i vojni kapelan Josip Šimatović u koncelebraciji s još četvoricom svećenika. A na misi je „otpivala“ Klapa Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice. Bila je to misa za pamćenje, od same nadahnute propovijedi predvoditelja misnog slavlja vojnoga kapelana Šimatovića pa do pjevanja Klape Sveti Juraj od koje je milozvučno odzvanjala cijela crkva. Sam čin mise je sa svime ovime bio toliko uzvišen da su vjerojatno bili tronuti i oni nevjerujući.

U Šimatovićevoj propovijedi, koja nije bila samo vjerska,već u dobroj mjeri i svjetovna, ali primjerena ovom trenutku, tako su moćno zazvučale i od zidova se odbijale njegove riječi: - Teška vremena stvaraju jake ljude, jaki ljudi stvaraju dobra vremena, dobra vremena stvaraju slabe ljude, a slabi ljudi stvaraju teška vremena. Od rata je prošlo trideset godina, svaki sudionik misnog slavlja u sebi se morao priupitati u kakvim smo trenutnim vremenima, vode li nas jaki ili slabi ljudi? Je li sve ovo što nas je snašlo rezultat te, recimo to filozofskim jezikom – dijalektike?

Nakon misnog slavlja uslijedila je svečanost otkrivanja spomenika znakovita imena Svaki narod svome zavičaju, raj izgradi najprije kroz grobove. Spomenik su otkrili ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i nazočni članovi nekih od obitelji poginulih. Potom su položeni vijenci, koje su nosili Otočki graničari, sve po rangu i po redu, od Ministarstva hrvatskih branitelja, Ličko-senjske županije, Grada Otočca, pa do braniteljskih udruga. Ovu svečanost je svojim izvedbama popratila rodoljubnim pjesmama Klapa Sveti Juraj.

Potom se okupljenima obratio predsjednik Mjesnog odbora Sinac Domagoj Matasić primjerenim govorom, zatim je kratko govorio gradonačelnik Bukovac, ipak je sunce bilo jako. Potom je pozvan Ivan Pavić Mrgud, kipar koji je izradio spomenik i pojasnio zašto spomenik nosi takvo ime, naime to je stih Mirka Bogovića, pjesnika koji je živo u 19. st., iz njegove pjesme Na grobu žrtvah, a ti stihovi glase Pamti dobro, što pjesnici slove: / „Svaki narod svome zavičaju / raj sagradi najprije kroz grobove!“. Autor je istakao da je s takvom radošću i nadahnućem prihvatio poziv koji je, eto, na najljepši mogući način realiziran u Sincu.

Župan Petry je održao u početku emotivni govor primjeren spominjanju žrtve, da bi završio na političkom govoru o perspektivama u županiji. Govorio je Ivan Bižanović, iz glave, tajnik UPPJP Sokolovi, nimalo politički, ali s toliko emocija i obiljem evociranih uspomena iz tih početnih ratnih vremena kada su se u Sincu obučavali specijalci, naglašavajući da nisu iz njihovih redova poginula petorica kojima je postavljen spomenik, već i Maljutka koji je poginuo u dalekoj Slavoniji. Nije Bižanović zaboravio pozdraviti i spomenuti se  njihovoga prvog zapovjednika Nikolu Pempera i prvog instruktora Ivana Rašića. Također nije zaboravio spomenuti i sada aktivne i visoko pozicionirane časnike Hrvatske vojske i policije. Zahvalio je Bižnović svima koji su pripomogli ostvarenju ovog projekta; Mjesnom odboru Sinac koji je započeo aktivnost, Splićanima koji su se kroz udruge branitelja odazvali, odnosno Ministarstvu hrvatskih branitelja koji su prihvatili projekt podizanja spomenika koji je aplicirala UPPJP Sokolovi, Ličko-senjskoj županiji na određenoj financijskoj potpori, Gradu Otočcu da dopusnici da se spomenik u Sincu može podići, sinačkom DVD-u, braniteljskim udrugama i svima koji su i najmanjim doprinosom pridonijeli realizaciji. Svakako da je najveći novac dalo Ministarstvo hrvatskih branitelja, nekih 70.000 kuna i bez te potpore teško da bi spomenik bio realiziran.

U svom obraćanju ministar Medved podsjetio je kako je taj kraj iz kojega potječu poginuli branitelji u 615 godina svoje povijesti imao je dobra i loša vremena, a posebno teško razdoblje bilo je nakon Drugog svjetskog rata, kada su mnogi bili prisiljeni napustiti svoja ognjišta, ali i u Domovinskom ratu, kada je taj kraj žestoko napadan, no nikad pokoren.

„Osim njihovog podrijetla, ove naše hrabre hrvatske sinove povezuje i njihova žrtva za domovinu, i to kroz sve godine Domovinskog rata – od 1991. do 1995., kada je zadnji od njih poginuo samo dan prije završetka VRO Oluja, koju danas slavimo kao krunu svih naših pobjeda“, kazao je ministar Medved, odajući počast poginulima i priznanje živim braniteljima Sinca: „Zaustavili ste velikosrpske agresore i okupatorsku vojsku države u nestajanju, dajući svoj doprinos u stvaranju, obrani i oslobađanju Hrvatske na najbolji mogući način - kao istinski domoljubi i branitelji domovini vjerni.“

Istaknuo je da su hrvatski branitelji njemu i cijeloj Vladi inspiracija i ohrabrenje u donošenju svih teških odluka, kakvih je od Domovinskog rata bilo najviše upravo u posljednjih nekoliko godina.

„Jer kao što je nas branitelje u Domovinskom ratu vodila ljubav prema domovini, za koju smo bili spremni žrtvovati svoje živote, a mnogi su i podnijeli tu najveću žrtvu za našu slobodu i neovisnost, tako nas i danas sve treba voditi domoljublje i inspirirati žrtva naših branitelja, a na poseban način one koji odlučuju o sudbini hrvatske države i našeg naroda“, poručio je Medved.

„Od početka našeg mandata zadobili smo povjerenje hrvatskih branitelja, koje je bilo nedopustivo narušeno, i na tim temeljima izgradili partnerski odnos s udrugama iz Domovinskog rata. Činimo sve kako bi hrvatskim braniteljima omogućili dostojanstven život, a našim poginulima osigurali vječnu zahvalnost, prenoseći istinu o Domovinskom ratu na mlade generacije, o čemu svjedoči i ovo spomen-obilježje“, zaključio je ministar Medved.

A sve ovo je učinjeno da se ne zatre sjećanje na žrtvu Mate Laškarina, Zorana Dubravčića, Milana Mravinca, Božu Tonkovića i Zvonka Dubravčića.

Mate Laškarin poginuo je 1991. u Drenovom Klancu kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, Zoran Dubravčić 1992. u Otočcu kao pripadnik 2. bojne 133. brigade HV-a, Milan Mravinac 1993. u Sincu kao pripadnik Satnije Sinac ZNG-a, Božo Tonković 1994. u Udolu Sinac kao pripadnik Topničko-raketnog divizijuna 133. brigade, a u istoj postrojbi bio je i Zvonko Dubravčić, koji je poginuo 4. kolovoza 1995. u Sincu.

Spomenik je blagoslovio sinački župnik Andrija Kekić.